Društvo u kojem živimo vrlo cijeni produktivnost. Toliko, da često zapadamo u radoholičarstvo. Radimo sve više i više, a rezultati kao da bježe. Ma da slučajno taj dan nešto nisi napravio što si mislio da si trebao ili nešto što ti je netko drugi nametnuo (a ti to zapravo ne želiš), unutar tebe se javlja onaj dobro poznati osjećaj. Sumnja je pokucala na vrata – ti sebi ništa ne valjaš. (Ma tko ti je to rekao? Tko ti je prodao tu foru, da to pušiš?) Teški rad, muka, iscrpljenost – to se cijeni. I samo žurba, žurba, žurba, samo radi, radi, radi da to sve stigneš. I onda kreće ona priča: “Neeeema vremena.” Ili nešto poput ovoga: “Vrijeme tako brzo juri.” I sama sam bila u tom timu dok me jedno jutro nije zadesila spoznaja koja ide ovako – ništa nije bitnije od tvog tijela i tvojih bližnjih. NIŠTA. Pa čak niti posao koji voliš najviše na svijetu. Zašto je tijelo na prvom mjestu? Pa zato što ako sam sebi ne pomogneš da se osjećaš dobro, kako ti misliš da ćeš pomoći drugome da bude bolje? Kako ti misliš da ćeš se posvetiti svom poslu? Energija se osjeća na kilometre. Kada netko sam sebe, tj. potrebe svoga tijela i uma zapostavlja, u njemu se počinju javljati čvorići zamjeranja, praznina i rupe jada. I to se osjeća na kilometre. Možeš glumiti koliko god želiš – smijati se i truditi se biti dobro za druge – ali koliko dugo, pitam te? Zato se posveti sebi. Ukradi to vrijeme za sebe u danu, kvragu! Ustani ranije ako treba, ali stvori svoju rutinu i svoje vrijeme za sebe. Jer tvoje tijelo i tvoj um je bitno. I onda tek možeš dati ljubavi za druge – kad prvo napuniš ljubavlju svoje srce. Ne možeš ništa napraviti na silu. Sve što se treba dogoditi, dogodit će se. Bez brige – sve ono što te u tom nekom danu treba snaći – ma hoće. Zato mirno. Ustani ujutro i udahni svježi zrak. Zahvali se za sve lijepo u životu Bogu/svemiru/višoj sili/dnevniku/kome ili čemu želiš – ali zahvali se. Pokreni se – prošeći, pleši, skači, trči – štogod ti odgovara. Uredi se. Obuci nešto najljepše taj dan – jer to je najljepši dan – neće se ponoviti. Ne. Neće. To jako dobro upamti. Zato ne čuvaj odjeću za posebne prilike. Ok? Dalje – napiši što ti je najbitnije taj dan odraditi. Odredi što možeš i što ne možeš. Ovo je jako bitno. Nisi svemoguć/svemoguća. Možeš puno toga, ali sve – ne. Zato odredi što je taj dan najbitnije. Opet, pomoću intuicije. Ona najbolje zna. Poljubi i zagrli svog muža, ženu, curu, dečka, dijete, mamu, tatu. Napij se te ljubavne energije kao biljka sunca. Dobro se najedi. Uživaj u doručku, u svakom gutljaju jutarnje kave ili čaja. Tijelo će ti biti zahvalno. Zatim hrabro kreni u novi dan – jer tek sad si stvarno spreman/spremna. Vjerujte, i dan u kojem nismo najproduktivniji, najbolji je dan ikad! Jer ako smo se taj dan smijali i jako voljeli – to je bio najbolji dan ikad. Kao i svaki takav. Tako da, samo mirno, samo hrabro. Sve je u redu. 🙂