Poštovanje je dvosmjerna ulica. Kao i kad voziš u prometu. Voziš s desne strane, a nasuprot ti dolazi drugi auto. Moraš poštivati svoju traku, ali također moraš poštovati tuđu traku. Ako želiš da ti u životu poštovanje pođe ususret, ti moraš poći ususret njemu. Očekuješ li da će te netko poštovati, ali ti njega ne ili se odnosiš kako ti misliš da bi ga trebalo poštovati, a ne kako se traži od tebe, prema zakonu dvosmjernosti, poštovanje se neće ostvariti.

Svaka osoba pokazat će ti kako da ga poštuješ. Ako ti netko daje granice, daje ih s razlogom. Poštuj to. Ako to ne možeš poštovati, znači da ne poštuješ svoje granice. Čim uskratiš nekome poštovanje, uskratiš ga i samome sebi. Gledajući na poštovanje opet preko prometa – ako zauzmeš tuđu traku, napravio si štetu i sebi i onome kome si zauzeo traku.

Poštovanje je sveprožimajuće. Nije orijentirano samo u odnosima s ljudima. Misliš da trebaš poštivati samo ljude? Misliš da, ako ćeš poštivati samo ljude da je to dovoljno i da će poštovanje prema tebi poteći? Nemaš pojma koliko si u zabludi.

Sve oko nas želi biti poštovano.

Sunce. Rijeke. Mora. Oceani. Životinje. Biljke. Predmeti. Živa i Neživa Priroda.

Zapitaj se:

Kako se odnosiš prema svom ljubimcu? Kako se odnosiš prema životinji koja nije tvoj ljubimac? Kako se odnosiš prema životinji koje se bojiš? Kako se odnosiš prema životinji koju stavljaš na tanjur?

Kako se odnosiš prema hrani u tvom tanjuru? Kako se odnosiš prema svom želucu? Prema svom tijelu? Zašto trpaš u sebe više nego stane u tvoj želudac? Je li prejedanje poštovanje tvog tijela?

Kako se odnosiš prema mjestu gdje stanuje tvoje tijelo? Kako se odnosiš prema Zemlji? Znaš li da je ona tvoj veliki dom? Bacaš li smeće po svom domu?

Kako se odnosiš prema predmetima oko sebe? Znaš li da i oni osjećaju? Satkani su od iste materije kao i živa priroda. To što ne izgledaju živo, ne znači da nisu živi. Posvećuješ li pažnju predmetima oko sebe? Brineš li se o njihovu sjaju? Brineš li se o tome da ih koristiš? Osjećaju li se zbog tebe korisno? Ispunjavaju li kod tebe svoju svrhu? Bacaš li neki predmet nakon kratkog vremena? Nije više baš privlačan. Ima neki bolji. Zar ne? Bolji komad odjeće, bolji komad namještaja, bolji komad prostora, bolji komad zidova, bolji komad tanjura, čega god…

Pitaš se – zašto tebe netko odbacuje? Mislim da znaš odgovor. Pa ti izbacuješ i ne daješ poštovanje svaki, ali svaki, ma baš svaki dan. Ako već nešto moraš baciti – radije pokloni. Možda će netko drugi vidjeti ljepotu koju ti nisi mogao vidjeti i tako pokazati poštovanje predmetu koje sigurno zaslužuje već samim time što postoji. A i kad baciš, zahvali se. Predmet ti je sigurno koristio puno prije nego što si ga odlučio zamijeniti nečim drugačijim. A možda i nakon nekog vremena shvatiš da tom starom predmetu – baš ništa nije nedostajalo. Samo tvojeg poštovanja i možda malo novog sjaja koje si mu mogao pružiti – samo ti.

Poštovanje je dvosmjerna ulica. Prema svakome i svačemu. U nama i oko nas. Ono je jedna od mnogih silnica ljubavi. Izuzmemo li poštovanje, kako pobogu možemo tvrditi da volimo ikoga i išta?